Međunarodni monetarni fond (MMF), posebno pod sadašnjom upravom na čelu sa Christine Lagarde, je proaktivan pobornik islamskog bankarstva, te zajedno sa Svjetskom bankom je ovu industriju proglasio prioritetom za svoje poslovanje u zemljama u kojima islamske banke posluju.

U nedavno objavljenom izvještaju pod nazivom „Osiguravanje finansijske stabilnosti u zemljama s islamskim bankarstvom”, MMF je predložio plan djelovanja koji će, ako bude odobren, imati značajne implikacije za regulaciju i razvoj industrije, te tako dalje promovirati finansijsku stabilnost.

U izvješću se priznaje značajan napredak postignut u razvoju bonitetnih standarda islamskog bankarstva, ali i zaključuje da trenutni okvir koji uređuje globalnu industriju „sadrži mnoge nedostatke koji trebaju biti riješeni kroz razvoj sveobuhvatnog okruženja koje osigurava finansijsku stabilnost i razvoj” industrije.

Bonitetni standardi za konvencionalne banke općenito mogu se primjenjivati na islamskim bankama, ali postoje i određene praznine koje odražavaju specifičnosti islamskog bankarstva i njihovih povezanih rizika. Bonitetni standardi za islamsko bankarstvo su razvijeni kako bi nadopunili međunarodne standarde, uključujući, između ostalog, one o adekvatnosti kapitala, osnovne principe IFSB, kao i procesa supervizije.

Posebnu pažnju potrebno je posvetiti razvoju sistema osiguranja i zaštite depozita te funkcije zajmodavca u krajnjoj nuždi koju treba imati centralna banka, kao i instrumente za upravljanje likvidnošću islamskih banaka. Isto tako, pojava kompleksnih hibridnih islamskih finansijskih institucija i proizvoda, prema MMF-u, je regulatorni izazov, s potencijalnim posljedicama za finansijsku stabilnost. Industrija islamskog bankarstva je ostvarila veoma plodan rast u posljednja tri desetljeća u smislu veličine, složenosti proizvoda i usluga, te svojim demografskim dosegom.

Islamsko bankarstvo sada je dostupno u više od 60 država na svim kontinentima, a prema MMF-u, postalo je sistemski važno u 14 država. To podrazumijeva da islamsko bankarstvo obuhvata 15 posto ili više tržišnog udjela ukupnog bankarskog sektora. U nekim zemljama ta brojka iznosi 40 posto, dok u drugima, poput Malezije, to je oko 26 posto. Cilj Vlade Malezije je da ovaj udio bude 30 posto do 2020. godine. Broj država u kojima islamsko bankarstvo sistemski važno bi trebao da se poveća na 20 u neposrednoj budućnosti, prema ciljevima OIC. Ovo ne bi trebalo biti teško ni ostvariti, budući da mnoge države traže nove načine za prikupljanje sredstava za razvoj i ulaganja u infrastrukturu.

U objavljenom izvještaju MMF predlaže se i formalno priznaju principi usvojene od strane International Financial Services Board kao međunarodni standard za nadzor i regulaciju islamskih banaka, tako da ti standardi sada mogu biti formalno korišteni od strane MMF-a i Svjetske banke, kao i različitih regulatora na državnom nivou. Ovo je važno budući da predstavlja prvu neovisnu procjenu principa nadzora i regulacije islamskih banaka. Malezija je prije tri godine bila prva i jedina zemlja koja je pozvala MMF da procijeni nadzor islamskog bankarskog sektora u toj državi. MMF i Svjetska banka su potvrdili da Malezija ima najnapredniji sistem regulacije i nadzora industrije islamskog bankarstva, kao i okvira šerijatskog upravljanja. Malezijski pristup može služiti kao model za druge države koje nastoje omogućiti svojim građanima adekvatne alternative finansijskom sistemu baziranom na kamati.