Piše: mr. Muhamed Emšo

Pojam etika seže u daleku prošlost. Itekako je bila poznata još u vreme Hipokrata, grčkog ljekara iz četvrtog vijeka prije nove ere, tako da je Hipokratova zakletva i danas temelj etičkog kodeksa u medicinskom radu.

Etika je grana filozofije koja određuje razliku između dobrog i lošeg ponašanja, odnosno, postupaka. To je skup moralnih principa koji odvajaju ispravno od pogrešnog. Za etiku možemo reći i da je nauka o moralu.

Islam, kao sveobuhvatni sistem čovjekovog života, u potpunosti definiše i uređuje sve aspekte ljudskog ponašanja.

Ako bismo htjeli definisati islamski etički sistem, onda možemo reći da je to sistem normi o lijepom ponašanju koji se temelji na vrijednostima islama i islamskoj tradiciji. Vremenom se izdvojila posebna islamska naučna disciplina, ahlak, koja se bavi proučavanjem lijepog ponašanja i lijepih osobina.
Islam stavlja akcenat na etičke vrednosti u svim aspektima ljudskog života. Razne pojedinačne etičke norme i moralne instrukcije su sadržane u mnogobrojnim kur`anskim ajetima i hadisima, kao temeljnim izvorima islama.

Allah dž.š. u Kur`anu kaže: „Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete…“ (Ali Imran 110). Također, u Kur`anu stoji: „Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje i dobro čini, …“ (Nahl 90).
Muhammed a.s. je rekao: „Zaista sam poslan da upotpunim plemenite osobine kod ljudi.“ „Zaista su najbolji od vas oni sa najljepšim ahlakom.“
Kad je Džibril upitao Poslanika a.s. o ihsanu (savršenstvu u vjeri), Poslanik a.s. je odgovorio: „Ihsan je da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš jer i ako ti Njega ne vidiš znaj da On tebe vidi.“ Ovaj osjećaj da ga Allah dž.š. stalno posmatra, ne dozvoljava vijerniku da se ponaša suprotno moralnim principima islama, ma gdje da se nalazio.

Ovo vrijedi za sve iskrene vijernike, pa i za one koji se bave biznisom bilo koje vrste. Tako možemo reći da islamska poslovna etika razmatra pitanja dobrog i lošeg u poslovanju gledajući kroz prizmu islamskih vrijednosti.

Halal i haram područja poslovanja

Osnovni princip je dopuštenost stvari. Allah dž.š. je naš Stvoritelj i On najbolje zna šta je ljudima potrebno, šta je za nas dobro i korisno, te s druge strane, najbolje zna šta je za nas štetno i loše, pa su u skladu s tim postavljene i etičke norme u islamu.
Tako Uzvišeni u Kur`anu kaže: „On je za vas sve što postoji na Zemlji stvorio…“ (El- Bekare 29), iz čega se može primijetiti generalni princip dopuštenosti stvari koje je Allah stvorio. Zabranio je od toga samo neke stvari i te zabranjene (haram) stvari su jasno precizirane i definisane u Allahovom zakonu – Šerijatu.

Kada su Allahovog Poslanika s.a.w.s. upitali za loj, sir i krzno, on je odgovorio: „Halal je ono što je Allah u svojoj Knjizi naznačio kao dopušteno, a haram je ono što je On zabranio u Njoj. A ono o čemu On ne govori je afw, oprost i dopuštenje vama.“ U ovom slučaju vidimo da Poslanik a.s. nije htio da se ograniči konkretnim odgovorom za navedene stvari, nego je istaknuo općenitu dopuštenost stvari. Prema tome, dovoljno je da znamo samo koje su stvari haram jer sve ostalo je halal, dopušteno i čisto.

Princip dopuštenosti nije usko sveden samo na stvari/predmete, već obuhvata i sva ljudska djela, navike i postupke u svakodnevnim međusobnim poslovima (el-muamelat). Izuzetak od ovog pravila su vjerski činovi koji se tiču ibadeta (obreda prema Allahu dž.š.) i oni se mogu vršiti samo onako kako je propisala Objava.

Prema tome, nikakakav ibadet ne može biti legalizovan bez propisa Allaha dž.š., niti nikakav običaj ne može biti zabranjen ako ga Allah dž.š. nije zabranio.

Ovaj princip opće dopuštenosti u islamu daje ljudima veliku slobodu, što se posebno može iskoristiti za različite inovacije i kreativnosti u poslovanju.

Zdrava poslovna atmosfera 

Rad i zalaganje je osobina koja mora biti svojstvena svakom čovjeku, jer Allah dž.š. kaže: „Mi smo čovjeka zbilja stvorili da se trudi.” (El-Beled, 4). Islam nas uči da je istinsko bogatstvo u duši, a da je snaga u ruci. Time se pravi jaka sprega izmedju ovo dvoje: snažne ruke i čiste savjesne vjerničke duše. Na toj osnovi islam uvodi čovjeka u svijet poslovanja, učeći savremenog muslimana sljedećem: Ne dozvoli da ti biznis uzme dušu, ali ne dozvoli ni da ti briga o duši uzme zalogaj. Vijernik nikada ne zaboravlja da mu je cilj budući svijet – Ahiret, ali ne zanemaruje ni svoje mjesto i ulogu na ovom svijetu – Dunjaluku. Ta težnja za dobrim na oba svijeta odražava se i stalnim učenjem poznate kur`anske dove više puta na svakom namazu: „RABBENÂ ÂTINÂ FID-DUNJÂ HASENETEN VE FIL-ÂHIRETI HASENETEN VE KINÂ AZABEN-NÂR. Gospodaru naš, daj nam dobro na ovom svijetu i dobro na budućem svijetu i sačuvaj nas kazne Džehenema.“ (El-Bekare 201)

Korektan i pravedan odnos između poslodavca i uposlenika, nadređenog i podređenog, kao i međusobni odnosu između kolega na poslu su osnova za zdravu poslovnu atmosferu u kompaniji i šire. Zarađivanje ne bi trebalo da uključuje eksploataciju ili teškoće drugih, te treba da bude u skladu sa duhom bratstva i saradnje. Plate radnicima trebaju biti adekvarne njihovom trudu i trebaju biti isplaćene na vrijeme, jer Poslanik a.s. upućuje na sljedeće: „Plati radniku prije nego što mu se znoj osuši.“ Na Sudnjem danu Poslanik s.a.w.s. bit će svjedok protiv onog „ko unajmi radnika i posao od njega primi, a ne da mu njegovu zasluženu nagradu.“

Islam nas motiviše da budemo jaki i snažni vijernici, te u hadisu stoji: „Jak vjernik je bolji i Allahu draži od slabog vjernika, a u obojici je dobro.“ S druge strane, ako je vjernik slabašan, islam ga ne šalje na sramnu marginu društva, već ga označava uzrokom pobjede i opskrbe, jer u hadisu također stoji: „Jer doista bivate potpomognuti i opskrbljeni zbog slabih među vama.“  Ovdje kao da se kaže: Allah vam daje pomoć u poslovanju, zato što ste vi od pomoći slabima. Da bi pomogao slabog, pomaže tebe.

Do propadanja temelja ahlaka u poslovanju dolazi u momentu kada čovjekovo suštinsko pitanje u pogledu novca bude – koliko, a ne – kako. Treba znati da cilj ne opravdava sredstvo. Ne možemo činiti haram djela radi ostvarenja nekog moralnog cilja, npr. nadati se Allahovoj nagradi ako dajemo u dobrotvorne svrhe novac koji smo stekli na nepošten i nepravedan način.

Negativnosti koje treba otkloniti ukoliko želimo dugoročni uspijeh su:

• Pohlepa – Arapska izreka kaže: „Uništio državu da bi napravio tvrđavu.“
• Prevara – Sve tuđe do čega dolaziš prevarom je haram.
• Nepravda – Nepravda se ne može opravdati „pravom na biznis“.
• Nedostatak povjerenja – Lopov u svakome vidi lopova.

Povjerenje u poslovanju

Islam poslovnu etiku u ogromnoj mjeri temelji na povjerenju. Emanet – povjerenje je neizostavan dio uspješnog poslovanja. Islam stimuliše pravično partnerstvo u poslovanju. Allahov Poslanik s.a.w.s. je rekao: „Uzvišeni Allah kaže: Ja sam treći s dvojicom ortaka sve dok jedan drugog ne počnu varati, a kad jedan drugog počnu varati, Ja ih napuštam.“

Islam obavezuje trgovca da obznani kupcu sve osobine robe koju prodaje, te da ukaže na sve njene eventualne nedostatke. Time se gradi osnov povjerenja, koji je siguran garant uspjeha u trgovini. Kaže Allahov Poslanik s.a.v.s.: „Nikom nije dozvoljeno da prodaje robu, a da ne objelodani sve o njoj“. „Ako su iskreni i sve iznesu na vidjelo, njihova kupoprodaja bit će blagoslovljena, dočim ako prikriju i slažu, bit će im uskraćen blagoslov u kupoprodaji.“

Zato ne smije biti nikakvih nejasnoća ili nesporazuma u ugovorima i dogovorima, a ono što se obeća, dogovori ili ugovori treba dosljedno ispoštovati. Sigurno je da je rejting i ugled kod poslovnih partnera ili klijenata u poslu danas od velike važnosti, a ugled se stiče upravo povjerenjem.
Ključ zdravog i uspiješnog poslovnog sistema je sadržan u sljedećoj kur`anskoj uputi: „Allah vam zapovijeda da odgovorne službe (emanete) onima koji su ih dostojni povjeravate…”(En-Nisa, 58)

Smijernice poslovne etike u islamu

Zbog nemogućnosti šireg obrazloženja, u nastavku teksta ćemo samo načelno ukazati na još neke smijernice koje proizilaze iz islamske poslovne etike.

• Islam propagira punu slobodu ekonomskog djelovanja pojedinaca i kreiranje slobodnog tržišta u kome svaki učesnik zarađuje, ali da to bude u okviru granica postavljenih od starne islamskog zakona – Šerijata, kako bi se eliminisala mogućnost nastanka nepravednih i protivpravnih tržišnih radnji u praksi.
• Kur`an ne odobrava bilo koju vrstu akcija koje su ili nemoralne ili socijalno neprihvatljive.
• Naporan rad da se zaradi za sopstveni život i život onih koji su od nas zavisni je visoko cenjen.
• Potrebno je uložiti najveći napor da se najbolje uradi posao. Božiji Poslanik a.s. je rekao: “Allah voli kada neko od vas radi temeljito svoj posao.”
• „Napunite mjeru kad mjerite na litru i pravo mjerite na kantaru! To je bolje i posljedice su ljepše.“ (Al-Isra’ 35.)
• Ne smije biti nikakvih nejasnoća ili nesporazuma u ugovorima i dogovorima.
• Neophodni elementi ugovora formulisani od strane islamskih pravnika odnose se na 1. ugovorene strane, 2. robu koja je predmet transakcije, 3. cijenu, 4. uzajamni pristanak obje strane na uslove ugovora, pri čemu riječi moraju biti kategorične i nedvosmislene, 5. praktičnu formu ugovora koja se ogleda u tome da kupac isplati vrijednost, a prodavac isporuči robu. Ispisivanje uslova finansijskih ugovora se izričito preporučuje.
• Roba ili usluga koja je predmet transakcije mora imati stvarnu ekonomsku vrijednost, tj. mora biti realna.
• Ne smije se poslovati s onim što je u islamu općenito zabranjeno (haram), npr. alkohol, svinjsko meso, droga, pornografija, kockanje, kamata, laž, prevara…
• Zarađivanje ne bi trebalo da uključuje eksploataciju ili teškoće drugih i treba da bude u skladu sa duhom bratstva i saradnje
• Povjerenje, zavjeti i uslovi ugovoreni sa drugim licem moraju se poštovati.
• Božiji Poslanik s.a.w.s. prokleo je onoga ko daje mito i onoga ko mito uzima.
• Božiji Poslanik s.a.w.s. prokleo je čovjeka koji prima kamatu, ko je daje, ko svjedoči i piše ugovor o kamati.
• Dijeliti svoju imovinu pomažući druge je veoma značajno i u konačnici povećava vlastiti imetak. „Ko je taj koji će Allahu drage volje zajam dati, pa da mu ga On mnogostruko vrati? – A Allah uskraćuje i obilno daje, i Njemu ćete se povratiti.“ (El-Bekare 245.)
• Neophodno je davanje zekata, dobrotvorne vjerske obaveze, u tačno definisanom iznosu za tačno određenu vrstu imovine.
• Prilikom dijeljenja drugima, neophodno je početi od svojih najbližih, odnosno, izdržavanja svoje porodice (supruga, djeca, roditelji).
• Posebno je istaknuto pomaganje i milostinja prema rodbini, komšijama, siročadi i siromasima.
• Davati i ulagati za opće dobro ljudi (vakuf, razni projekti koji koriste ljudima…) donose trajna dobra djela i sevabe čovjeku i nakon njegove smrti, sve dok se ta dobra koriste.

Na kraju, svaki poslovan čovjek, bez obzira čime se bavio i koliko imetka imao, nikada ne treba zaboraviti sljedeći kur`anski ajet: „Bogatstvo i sinovi su ukras u životu na ovome svijetu, a dobra djela, koja vječno ostaju, biće od Gospodara tvoga bolje nagrađena i ono u što se čovjek može pouzdati.“ (Al-Kahf, 46)