Povjerenje i odgovornost kao temeljna vrijednost ekonomije | Bosna Bank International
E-servisi Finansiranja Štednja Računi i kartice Podrška Islamsko bankarstvo Apliciraj

Povjerenje i odgovornost kao temeljna vrijednost ekonomije

08.09.2020.

Piše: Jasmin Jusufović

Vjerujemo da su se naši čitaoci u dosadašnjoj seriji članaka o islamskoj ekonomiji i finansijama već upoznali sa mnogim ključnim pojmovima i konceptima islamske ekonomije i finansija. U ovom zapisu ćemo se bazirati na jedan koncept koji zapravo povezuje sve učesnike u ekonomiji, i u društvu. Konceptu povjerenja (al-amanah) i odgovornosti (al-mas'uliyyah).

Podsjetimo se na početku činjenice da je u islamu čovjek podjednako individualno koliko i društveno biće. S te strane je život čovjeka kao individue neodvojiv od života čovjeka kao društvenog bića, pa je stoga islam i normativ islama zapravo set sveobuhvatnih smjernica za cjelokupan ljudski život. Polazište islama je da je povjerenje (ili drugačije rečeno povjerljivost) i odgovornost prirodna moralna odlika čovjeka.

Po islamskom pravu Allah dž.š. je Stvoritelj i Vlasnik svega. Stvorivši čovjeka na Zemlji, za čovjekov život i uzdržavanje, Allah dž.š. je povjerio čovjeku Zemlju i zadužio ga odgovornošću svoga namjesnika na Zemlji, da njome raspolaže, privređuje, proizvodi i napreduje. Ovdje dakle vidimo da se i odnos čovjeka sa Bogom posmatra kroz povjerenje (Allahovo) i odgovornost (čovjekovu). Islamsko pravo svodi ovaj odnos i na međuljudske privatne i poslovne odnose.

Zasebna grana islamskog poslovnog prava, koja se fokusira na ugovorno pravo, definiše ispravan ugovor kao odnos sastavljen od nekoliko elemenata od kojih su ključni elementi ponuda i prihvat ponude. Za potrebe ovog zapisa, nećemo obrazlagati svo ugovorno pravo, već nam je bitno zadržati se na ova pomenuta dva elementa prihvatljivog ugovora. Naime, da bi ugovor bio pravičan i validan, u islamskom pravu je dovoljno i da ponuda i prihvat ponude budu usmeno izrečeni. Jednostavnije rečeno ugovor postaje obavezujući kada se usmeno iskažu ponuda i prihvat ponude, makar to i ne bilo formalizirano u pismenoj formi (koja se svakako preporučuje).

Primjećujemo da se ovdje dakle kaže kako je povjerenje ključna vrijednost u ispravnosti poslovnih ugovora među ljudima.

Povjerenje i odgovornost su vrijednosti koje su uzajamne, koje se nadopunjuju i jedna drugu čuvaju. U svakom uspostavljenom ugovoru, čak i u ovom najprostijem, usmenom, Allah dž.š. nas poziva na odgovornost za ispunjenje preuzetih obaveza:„Izvršavajte ugovore! Zaiste se odgovara za (ispunjavanje) ugovora“ (Isra, 34. ajet, prevod Čaušević) / „i ugovora se držite jer za ugovore valja odgovarati“ (prevod Duraković); „ispunjavajte svoje obveze, jer će se o obvezama tražiti račun“ (prevod Ljubibratić).

Riječ povjerenje, povjerljivost, u svom arapskom izvorniku dijeli korijen sa imanom, vjerom.

Podsjetili smo se do sad o vrijednostima povjerljivosti i odgovornosti kao temeljne i prirođene vrijednosti čovjeka, međutim, na koji način otjeloviti ove apstrakne pojmove u poslovanju pravnih subjekata, poslovnih organizacija?

Mišljenja smo da je i ovdje ključna međusobna povezanost ova dva koncepta. Povjerenje se stiče odgovornošću. Interes svakog poslovnog subjekta uopšte je pokazati vlastitu odgovornost u poslu kojim se bavi. Shvativši koja je deredža povjerenja kod Allaha dž.š., onda je naročit interes subjekata koji posluju po islamskim normativima da svojim poslovnim partnerima na neki način obznane koji stepen odgovornosti imaju u poslu koji rade.

Najvažnija stavka u postizanju tog cilja je stručnost i profesionalizam. Svaka poslovna organizacija u islamskoj ekonomiji treba biti usmjerena ka tome da iza njene ponude stoje stručni ljudi koji poznaju posao i islamski normativ. Naročita je to potreba u finansijskom sektoru u kojem se kreće najveći dio imovine ljudi (ili drugačije rečeno, amaneta ljudi). Otuda i obaveza svake finansijske institucije da unutar svoje strukture ima strukovne odbore (šerijatski, revizorski, i slične kontrolne funkcije), neovisne od interesa vlasnika i strateških ciljeva posla. Dakle, primjera radi, postojanje jednog šerijatskog odbora u nekoj finansijskoj instutuciji nije stvar formalizma, da bi ta institucija mogla nositi islamsko ime, već kao pokazatelj odgovornosti koju ta organizacija ima u formiranju svoje poslovne ponude.


Autor teksta diplomirao je na Ekonomskom fakultetu  Internacionalnog Univerziteta u Sarajevu (IUS ) sa temom „Islamske finansije i globalna finansijska kriza“, kao prvi student sa tematikom islamskih finansija na ovom Univerzitetu. Radio je u BBI banci do 2015, kada se pridružuje Dubai Islamic Bank gdje je radio  na poslovima sprečavanja pranja novca i procjene rizika klijenata. Karijeru nastavlja u Noor Islamic Banci kao rukovodilac odsjeka za profiliranje klijenata. Trenutno je zaposlen u BBi banci na mjestu rukovodioca Odsjeka za sprečavanje pranja novca.